ponedjeljak, 30. siječnja 2017.

Još neka razjašnjenja


Već smo nekoliko puta na ovome blogu objašnjavali kako izvan zakonite, jedne i jedinstvene Pravoslavne Crkve, ne može biti nikakvih pravoslavnih zajednica, i kako sve te nekanonske „Crkve“ uopće nisu dio pravoslavlja. Pošto rasprave ne jenjavaju, nego se naprotiv pojačavaju, donosimo još nekoliko važnih stvari.

Prvo imamo video koji objašnjava što se događa s čovjekom na duhovnoj razini, kada primi sakrament u lažnoj i pseudopravoslavnoj vjerskoj organizaciji. Jer, sakramenti vezuju ljude s Bogom, i poremećaj crkvene stvarnosti na zemlji negativno utječe na vezu s onim svijetom: 


Drugo, kada smo već kod tog videa, spominje se u hrvatskoj javnosti često ta crnogorska "Crkva", kojoj navodno zli Srbi ne daju autokefaliju iz nacionalističkih razloga. Hrvatske stranice, čak i Wikipedia, potpuno krivo pišu o tome, pa nam se javio jedan brat iz Crne Gore, s kratkim prikazom stanja:



Čitajući komentare na vašim postovima, primjetio sam da ljudi u Hrvatskoj većinom ne razumiju šta je u stvari CPC, jer se na mnogim hrvatskim stranicama  i u komentarima apostrofira, da je ta crkva bila autokefalna i da je tu autokefalnost nasilno izgubila. Htio bih da napomenem, radi onih koji žele iskreno da se upoznaju sa Pravoslavnom Crkvom, da CPC nikad nije postojala kao kanonski autokefalna crkva. Ono što mi u Crnoj Gori svakodnevno možemo vidjeti u vezi sa tim jeste jedna obična lakrdija. Nažalost, mnogi u Hrvatskoj su potpuno neupućeni o čemu se zapravo radi. CPC je suštinski jedna nevladina organizacija, uz to kriminalnog karaktera, sastavljena od raščinjenih sveštenoslužitelja iz SPC i drugih pomjesnih crkava. Radi se o marginalnoj grupaciji ljudi, koja je zdušno potpomognuta režimom Mila Đukanovića i proizvedena je pod imenom crkve iz političkih razloga. Apsolutna većina pravoslavnog naroda u Crnoj Gori, među kojima su i oni koji sebe smatraju nacionalno Crnogorcima, nije uopšte ni tražila niti pokretala pitanje o CPC. To pitanje je nametnuo politički režim uz pomoć nekolicine crnogorskih šovinista sa Cetinja, kada su u cetinjskom mup-u registrovali 18. januara 2000 godine tu nazovi crkvu ili bolje rečeno – Crnogorski Putujući Cirkus, jer koliko god zvučalo sarkastično po onome što se na djelu vidi, takav naziv im zaista priliči. U prilog ovome, preporučujem svim pravoslavnim Hrvatima i ostalima, koji žele da vide istinu, ovaj link http://svetigora.me/trgovci%20dusama/trgovci.pdf Na njemu se nalazi knjiga, u kojoj ima mnoštvo dokumenata, koji su svjedočanstvo toga, ko su ti čelni ljudi, koji sebe smatraju CPC-om i kakva im je prošlost, a ko je imalo objektivan, biće mu očigledno, da ova dokumentovana arhivska građa ima dovoljnu težinu argumenata, koji demantuju priču o CPC.
Naši ''autokefalci'' stalno pominju famozno ukidanje nepostojeće autokefalije, za vrijeme poslednjeg autokefalnog mitropolita Mitrofana Bana. Međutim, treba naglasiti, da je isti taj Mitrofan Ban odobrio ujedinjenje tzv autokefalne crnogorske crkve sa SPC i ne samo odobrio, nego je bio predsjednik odbora za ujedinjenje u SPC. Tako da logički ispada, da je autokefalni mitropolit Mitrofan Ban radio na eliminaciji svoje autokefalne CPC (koja se, uzgred rečeno, tim imenom nikada nije nazivala) i ujedno protiv samoga sebe, što je zaista besmislica. Mada, oni kojima se istina ne sviđa mogu i ovo da opravdavaju na svoj način. Mogu ''autokefalci'' reći, da čovjek nije znao šta radi, da je bio u velikoj zabludi, naivan i tome slično. Ne bi me čudilo ni da kažu, da su ga Srbi drogirali ili napili ili ko zna šta drugo, samo da se drže svog stava, kao pijan plota.
Ima jedan paradoks u logici naših zaluđenih autokefalista, a to je: Da nije Turaka, ne bi bilo ništa od autokefalije! A evo i kako. Kada neko tvrdi da je CPC bila autokefalna od 1766 do 1920., onda na neki način ispada, da Turci imaju najveću zaslugu za stvaranje autokefalne CPC, jer su oni sami ukinuli Pećku patrijaršiju (SPC) 1766., a upravo od te godine ide današnja priča o navodnoj autokefaliji. Međutim, što se same autokefalije tiče, iako se istorijski spominje termin autokefalna, kako sam na početku već napisao, Mitropolija Crnogorska nikada nije bila kanonski autokefalna, kao što to nije bila ni autokefalna Karlovačka Mitropolija, iako se tako zvala. Radi onih, koji žele biti upućeni, evo jednog korisnog linka, koji detaljno objašnjava zabunu oko autokefalnosti, https://www.rastko.rs/rastko-cg/povijest/istorijat/istorijat_6.html Ovdje skrećem pažnju na podnaslov 1. Neutemeljeni argumenti autokefalaca. Nema smisla da kopiram ionako opširan tekst. Ko želi da vidi istinu, neće mu biti teško da ode i pogleda ovaj link.
Ovo su samo neke činjenice vezane za slučaj CPC, o čemu bi se moglo mnogo pisati. Na primjer, samo da spomenem, nacionalnu strukturu čelnih ljudi u tzv. CPC, većinom ne čine Crnogorci, a sama ta grupacija, koja sebe naziva CPC-om, krivično je gonjena od strane Crnogorske Mitropolije za provaljivanje i obijanje hramova u Mitropoliji. Jedna od metoda, da fizički posjeduju neki pravoslavni hram, jeste provaljivanje u postojeće hramove Mitropolije i stavljanje katanaca na vrata tih hramova, koji su obično u ruralnim sredinama, kako bi time onemogućili da legitimni sveštenik iz Mitropolije služi u datom hramu. Ovo crnogorski režim vrlo vješto cenzuriše ili naopako predstavlja za javnost i ponaša se kao da se ništa ne događa, čime se u javnosti daje lažni utisak da se radi o nekom unutrašnjem konfliktu u našoj crkvi. Ta mizerija od ljudi, koji sebe nazivaju CPC-om u svojoj šovinističkoj retorici (za koju crnogorski režim neće reći da je govor mržnje) govori, kako su ti hramovi ''oslobođeni'' od ''okupatorske'' SPC. Dakle, zakatančiti neku pravoslavnu crkvu, da ne može da se služi u njoj, oni zovu ''oslobođenjem'' crkve. Da ne govorim još o sumanutim izjavama samozvanog mitropolita Miraša, na primjer, da su Srbi trovači crnogorskog jezika, da je Muhamed prorok i tome slično.
Nadam se, da će ovo pravoslavnim Hrvatima biti od koristi, da bolje sagledaju istinu o našoj nesreći zvanoj CPC.
Đetić



Treće, donosimo stranicu „Antiraskol“, gdje se donosi jasan popis svih pravoslavnih kanonskih Crkava, i raskola i sekti u njima, pa koga doista zanima status u pravoslavlju svih tih „istinopravoslavaca“, zilota, MPC, CPC, HPC itd, može se informirati.


četvrtak, 26. siječnja 2017.

Pravoslavni katekizam na hrvatskom jeziku




Poštovani čitatelji, donosimo vam danas kratki pravoslavni katekizam na hrvatskome jeziku. Autor ovog djela je jedan od najvećih pravoslavnih misionara novog doba, sv. Inocent Moskovski, apostol Sibira i Amerike (1797. – 1879.). Za razliku od uobičajenih predodžbi misionarenja kod nas („tamo gdje palme cvatu..“), sv. Inocent je na svojim putovanjima prolazio tisuće kilometara kroz crnogorične prašume, tajge, tundre, snijeg i led, hladno more dalekog sjevera, propovijedajući plemenima koja su živjela u surovim i divljim uvjetima Sibira i Aljaske. Njegov plodonosan život, od oženjenog svećenika, preko monaha i misionara do biskupa, pokazuje da je riječ o duhovnom gigantu, nažalost, kako je to čest slučaj s pravoslavnom duhovnom baštinom, skoro nepoznatom kod nas.
Ovaj katekizam je napisan 1833.g., na aleutskom jeziku, za domoroce Aleutskih otoka u blizini Aljaske. Iako star, i napisan za stanovništvo civilizacijski udaljeno od nas, svojom jednostavnošću, ukorijenjenošću u svakodnevni život kršćanina, aktualan je za sva vremena i sve prostore, čemu svjedoči i šest engleskih izdanja u 20. stoljeću. Svakome, tko možda i nije obrazovan, ili nema dodira s vjerom, ovaj katekizam može pomoći da spozna i upozna bit kršćanske vjere, i da shvati da je Krist jedino na ovome svijetu za što se isplati živjeti.
Link za pdf:

Pravoslavni katekizam

srijeda, 25. siječnja 2017.

Svjedočanstvo bivšeg člana Hare Krišna

U sklopu serijala "Moj put k Bogu", koji govori o ljudima koji su svoj duhovni mir pronašli u pravoslavlju, donosimo svjedočanstvo bivšeg člana Hare Krišna pokreta:

 

četvrtak, 19. siječnja 2017.

Pravoslavlje i monofizitizam



Pred vama se nalazi transkript radio emisije radija Radonjež, u Rusiji, u kojoj je o. Georgij Maksimov ukratko objasnio jednu krivovjernu granu kršćanstva koja se zove monofizitizam. Znanje o monofizitizmu i ispravan pravoslavni stav prema njemu, je vrlo važan, jer većina bliskoistočnih i sjevernoafričkih kršćana pripada upravo ovoj, od Crkve osuđenoj i krivovjernoj grani kršćanstva. Pošto su progoni navedenih kršćana od strane muslimana vrlo aktualni, i pošto se nekritički ubijene monofizite (Kopte, Armence, Jakobite...) naziva mučenicima, moramo se potruditi upoznati tko su uistinu oni?

Pravoslavlje i monofizitizam