Četvrti dan Božića – sv. 20 000 mučenika nikomedijskih

1. Sv. dvadeset tisuća mučenika nikomedijskih. U vrijeme opakog cara Maksimijana Herkula cvjetaše vjera kršćanska u Nikomediji i uvećavaše se iz dana u dan. Jednom car, boraveći u tome gradu, sazna o mnoštvu kršćana i napredovanju Crkve kršćanske, pa se ogorči veoma i smišljaše plan, kako da ih sve pogubi. Uto se približi blagdan Rođenja Kristova, i car saznavši da se svi kršćani o tom blagdanu skupljaju u crkvu, naredi, da se toga dana crkva opkoli vojskom i zapali. Kada se svi kršćani sabraše u crkvu, poslije pola noći, i počeše svečano svetkovanje, vojnici okružiše crkvu, da ne puste nikoga van, i carev izaslanik uđe u crkvu i objavi kršćanima carevu zapovijed, da odmah ili prinesu žrtvu idolima ili svi da budu sažeženi. Tada arhiđakon, junački vojnik Kristov, raspali se revnošću božanskom, pa počne hrabriti narod podsjećajući vjerne na tri mladića u peći babilonskoj. „Pogledajte, braćo“, reče, „na žrtvenik u oltaru Gospodnjem i razumijte, da se na njemu sada za nas žrtvovao Gospodin i Bog naš istiniti; pa zar mi da ne položimo za njega duše naše na mjestu ovom svetom!“ Narod se oduševi da umre za Krista, i svi koji bijahu katekumeni, krstiše se i krizmaše. Vojnici tada zapališe crkvu sa svih strana, i kršćani, dvadeset tisuća njih na broju, izgorješe u plamenu pjevajući slavu Božju. Pet dana potom goraše crkva, i dim neki dizaše se iz nje s opojnim i divnim mirisom, i neka čudna zlatna svjetlost pokazivaše se na tom mjestu. Tako slavno skončaše mnogobrojni ljudi i žene, djevojke i djeca, i primiše vijenac vječne slave u Carstvu Kristovom. Postradaše i proslaviše se 302. godine.

2. Bogoliki Simon Mirotočivi. Osnivač svetogorskog samostana Simono-Petra. Proslavljen podvizima, viđenjima i čudesima. Preminuo je mirno i prešao Kristu 1257. godine.

3. Sv. mučenica Domna. Djevica i svećenica poganskih idola na dvoru cara Maksimijana. Pročitavši odnekud Djela svetih apostola, ona povjerova u Krista i krsti se, zajedno s eunuhom Indisom, od biskupa Ćirila u Nikomediji. Sv. Ćiril uputi je u ženski samostan, gdje predstojnica bijaše blažena Agata. No kada car počne tragati za njom, Agata je obuče u muško odijelo i posla u muški samostan. U to vrijeme bi sažeženo od cara Maksimijana dvadeset tisuća kršćana u crkvi. Odmah potom po carevoj naredbi sv. Indis, Gorgonije i Petar s kamenjem o vratu bijahu bačeni u more: vojvoda Zenon, koji javno optuži cara zbog idolopoklonstva, posječen; sv. Teofil, đakon biskupa Antima, ubijen kamenjem i strijelama, predstojnica Agata, monahinja Teofila i velikaši Dorotej, Mardonije, Migdonije i Eutimije, svi pogubljeni zbog Krista. Jedne noći hođaše Domna obalom morskom i vidje ribare gdje bacaju mrežu u more. A ona u to vrijeme naročito tugovaše za sv. Indisom. Pozvana od ribara da pomogne, ona im pomože, i Božjom Providnošću izvukoše u mrežu i tri ljudska tijela. Domna prepozna u njima svetog Indisa, Gorgonija i Petra, uze tijela njihova i časno ih sahrani. Kada car dozna, da neki mladić čuva i kadi grobove kršćanskih mučenika, naredi da se posiječe. I bi sveta Domna uhvaćena i posječena, a u nebeskom carstvu s ostalim mučenicima vijencem slave ovjenčana.

Mučenici sveti, muke su vam prošle,
Suze obrisane, rane zaliječene,
Al’ još muke idu, još sve nisu došle
Na Božju Crkvu i na vjerne njene.
Sveti mučenici, molimo se vama:
Stražite nad Crkvom vašim molitvama!
Mučenici sveti, divni pobjednici,
sve vražje vojske na vas se digoše,
Vi bez straha biste, veliki vojnici,
Protivnici vaši u bezdan padoše.
Vi Trojstvo Sveto sada jasno gledate
U svjetlosti Njegovoj vi se veselite.
Mučenici sveti, hvala vam za rane,
I za vaše suze i za krvcu čistu,
Što postade Crkvi tvrđava obrane.
Molite se za nas Spasitelju Kristu.
Da nas udostoji braćom vas nazvati,
O vitezi časni, djeco milosti!

RAZMIŠLJANJE
Priča o božanskom Djetetu Kristu. Kada se Presveta Djeva s božanskim Djetetom svojim i s Josipom pravednim približi gradu Hermopolu, ugledaše jedno drvo pred vratima grada. Daleki putnici bijahu zamoreni od puta i priđoše tome drvetu, da malo počinu, iako drvo bijaše vrlo visoko i nemaše udobna hlada. To drvo nazivahu Egipćani „Persea“ i klanjahu mu se kao Bogu, jer vjerovahu da se neko božanstvo krije u tom drvetu. U stvari, u tom drvetu stanovaše neki zli duh. Pa kako se božanska Obitelj približi drvetu tome, zatrese se drvo veoma, i zli duh ustrašen od približavanja Djeteta Krista - pobježe. Tada se drvo savi vrhom svojim k zemlji i pokloni se Stvoritelju svome kao neki razumni stvor. Tako savijeno drvo davaše veliku sjenku u kojoj počinuše zamoreni putnici. Od toga dana to drvo dobi od Krista Gospodina čudotvornu iscjeliteljsku moć, da iscjeljuje svaku bolest na ljudima. Potom odoše sveti putnici u selo Matareu. Blizu sela ugledaše jedno drvo smokvino, i dok Josip ode u selo nekim poslom, Presveta Djeva skloni se s Gospodinom pod to drvo. I o čuda, drvo se prikloni k zemlji krošnjom svojom, da napravi sjenku putnicima, a donjim dijelom rastvori se tako, da Majka s Djetetom mogaše ući u nj i počinuti. I što je još najčudnije: blizu te smokve otvori se najednom živi izvor vode. Tu u blizini Josip nađe neku kolibu, gdje se smjestiše. I tu življahu, i vodu s onog čudesnog izvora pijahu. To je jedini izvor žive vode, koji se nalazi u Egiptu, jer sva druga voda u Egiptu dolazi iz rijeke Nila, koja se grana u bezbrojne kanale. I tako slično izaziva slično. Gospodin Isus, besmrtni i nebeski izvor žive vode, izazvao je prisutnošću Svojom izvor žive vode iz zemlje.

RAZMATRANJE
Razmatrajmo lik (sabor) svetih mučenika Kristovih i to:
1. kako oni muke pretrpješe, a Krista se ne odrekoše,
2. kako iz ljubavi prema Kristu Gospodinu na muke i smrt odoše kao na pir,
3. kako sad likuju u Carstvu Kristovom i nas svojim molitvama pomažu.

BESJEDA
o Presvetoj Djevi Bogorodici
Reče majka Njegova slugama: što god vam rekne – učinite (Iv 2, 5)

Evo radosti svima vjernima: ona koja je najbliža Kristu Spasitelju na nebu, kao što je bila i na zemlji, brine se o vjernima, javlja im se, pomaže ih i savjetuje ih: što god vam reče, On Sin i Bog moj, učinite. Tako je ona posavjetovala sluge na svadbi u Kani. I sluge su je poslušale i vidjeli čudo. Iz ono malo riječi Presvete Djeve Bogonevjeste što je zapisano u Evanđelju, ovo je jedna dragocjena pouka, upravo jedina njena evanđeoska pouka, koju je ona dala ljudima za vrijeme svog života na zemlji. Što god vam reče – učinite! Kao da je htjela reći: On zna sve, On može sve, On vas ljubi sve, zato ne obzirite se ni tamo ni amo nego Njega čujte i Njega poslušajte. Ona je shvatila dužnost u ovome svijetu, da za Njega živi i da k Njemu kao izvoru života druge upućuje. Tu dužnost ona je dragovoljno produžila vršiti i s nebesa. Kroz svu povijest Crkve ona je učila vjerne, da čine ono što je On rekao. I dan-danas ona se tajanstveno spušta iz slave svoje nebeske među vjerne da ih posavjetuje, da čine ono što je On zapovjedio. To je njeno Evanđelje – Evanđelje Presvete Djeve Bogorodice. Ono se sastoji ne od četiri Evanđelja, nego od četiri riječi: Štogod vam reče – učinite. O braćo moja, poslušajmo je! Poslušajmo je kao majku, i više nego majku svoju, jer ona nam želi najveće dobro – carevanje u vječnom carstvu Sina njenog. O Presveta Djevo, pomozi nam ispuniti riječi Njegove. Tebi i Njemu slava i hvala uvijeke. Amen.

(iz Ohridskog Prologa)