Neobično krštenje

Katkad Bog privodi čovjeka u Crkvu najčudnijim mogućim putovima. Često se radi o natprirodnom pozivu, kada čovjek dobije izravnu Božju objavu i poziv u Crkvu. Ovakva svjedočanstva su dio svakodnevnih duhovnih iskustava brojnih pravoslavnih kršćana.

Ja nisam bila krštena dugo godina, a mome krštenju prethodi sljedeća zanimljivost: naime, sanjala sam sv. Petku. Jednog jutra sam se probudila, i sjećam se da sam u snu vidjela svjetlost u kojoj je bio lik, kako mi se činilo, sv. Petke, a koja mi se obratila sljedećim riječima: „Ljudmila, došlo je i tvoje vrijeme!“ Tu sam se i probudila, čudeći se otkud svetica da dođe kod mene i da mi tako nešto kaže.

Počela sam tragati za značenjem tih riječi „da je došlo moje vrijeme“. Najposlije je jedan moj prijatelj predložio: „Hajdemo otići do o. Tadeja, možda će ti on znati reći što je to.“ Otišli smo do njega, premda sam ja bila veoma sumnjičava, ali je moja želja - da saznam što je to, prevladala. A dok sam mu prilazila, o. Tadej, dolazeći mi u susret, zboraše: „To što si sanjala, to znači da se trebaš krstiti! Ti nisi krštena duša.“ Pogledah ga, šokirana. „Da, da – rekoh zbunjeno – ja sam zbog toga i došla, da vas pitam što da radim u vezi sa snom.“ Nakon što mu prepričah san, on se nasmija onako djetinjim osmjehom, potvrđujući mi:

„Pa to znači to: da se trebaš krstiti. Došlo je vrijeme da se krstiš; to je najvažnije u životu čovjeka.“ „Ali što to znači?“, upitah, nemajući nikakvu sliku o tome što je krštenje.
„Idi u svoju crkvu i pitaj svećenika da ti on objasni.“ „Dobro. Ako je tako, u redu.“

Otišla sam u crkvu sv. Save, misleći tada da je to moja crkva, dok je zapravo to bila crkva sv. Trojice u Gospodara Vučića, ali valjda je trebalo tako biti. Zapalila sam svijeću, moleći se: „Bože, čuo si što je rekao onaj monah! Pomozi mi naučiti što to znači.“

U tom naiđoh na jednu ženu, koja me uputi da potražim svećenika: „Oni su u ovoj kućici napolju, pa će vam reći - bilo koji od njih.“ Krenem prema kućici, kad ugledah jednog svećenika koji kaže: „Što sam ja sada izašao? Jesam li ja poludio? Zašto sam izašao napolje?“ I okreće se on oko sebe - nigdje žive duše. U tom naiđoh ja, te mu rekoh:

„Oče, možda ste izašli mene vidjeti i saslušati.“ „A tko si ti?“ „Ja sam - nitko.“ „Kako to misliš?“ „Pa tako... Ja sam nekrštena duša...“ „E pa, da znaš da i jesi nitko!“ „E pa, vidite, vi ste i izašli da biste mi rekli što trebam učiniti da se krstim!“

Tu mu objasnim što sam sanjala i što mi je povodom sna rekao o. Tadej.

„Trebaš naći kumu, koja će biti starija od tebe, jer ti mora majka biti (da se brine o tebi kao majka), da je krštena od djetinjstva, kako bi ti prenijela vjeru, da slavi krsnu slavu i da te vodi.“ „Gdje da ja nađem takvu kumu?“ „Ako ne znaš gdje da je nađeš, ti je izmoli od Gospodina.“

Kod ovih riječi, on se okrenuo i otišao u ured. Ostala sam zbunjena. Najposlije rekoh: „Je li tako, pope? E, da znaš i da hoću!“ Na to se okrenem i odem u crkvu sv. Save, upalim svijeću i kažem: „Gospodine, čuo si ovog popa! Ako mi nađeš kumu, ja sam tvoja do kraja života!“

Izgovorila sam „do kraja života“, no tada nisam tome znala pravo značenje, ali sam otkrila kroz nekoliko godina. Dakle, kao što me je Gospodin izabrao da budem krštena, tako isto me je izabrao i za jedan drugi poziv. Time što sam to izrekla, ja sam se naprosto obavezala Gospodinu da ću, u stvari, jednog dana biti monahinja.

Otišla sam kući i, nakon nekoliko sati, zazvonio mi je telefon. Bila je to moja prijateljica, koja me je pozvala da idem sutra s njom na kolače. Kao i svaki sladokusac, ja se obradujem i odem s njom. Međutim, bila sam prilično rasijana, jer mi nije izlazilo iz glave pitanje: gdje da nađem kumu? Moja prijateljica je to primijetila, te me upita: „O čemu je riječ? Što si tako zamišljena?“

„Ne znam da li da ti pričam, da te gnjavim time...“, odgovorih, jer je ona bila starija od mene, i kao da mi je majka. Voljela sam je mnogo, ali sam smatrala da je ne trebam opterećivati previše. Međutim, bila je uporna, tako da joj na kraju sve ispričah.

„Problem se lako da riješiti: ja imam sve to što taj tvoj pop traži. Ja ću ti biti kuma.“

Nisam mogla vjerovati da sam u roku od dvadeset četiri sata dobila kumu! Zakazali smo krštenje za nedjelju, ali me je ona nazvala rekavši da ga pomaknemo na neki drugi dan, jer je u nedjelju imala parastos i nije željela spajati te dvije stvari.

„Dobro“, rekoh, i odem u crkvu, nađem svećenika iz crkve sv. Save, i sve mu to ispričam. „Vidiš“, reče on, „dobro je što si me poslušala! Bog ti je dao kumu i ona te znala dobro posavjetovati. Hajdemo vidjeti kad imam slobodan termin!“

Kad je pogledao u kalendar, našao je da u tijeku cijelog tjedna ima samo jedan jedini slobodan termin; to je bilo u deset do dvanaest u utorak. Zurila sam u njega u nevjerici!

„Ne mogu vjerovati!“, rekoh, ponavljajući. „U čemu je problem?“, pitao je on, ne razumijevajući. „Je l` ne možeš? Ili je nešto drugo posrijedi?“ „Ne, nego, oče, to je moj rođendan! Ja sam rođena tog istog dana - u utorak, u to isto vrijeme!“ „A koliko godina imaš?“ „Trideset i tri.“ „Pa to su Gospodnje godine! Ti si od Boga pozvana! Je l` vidiš?“

I tako sam bila krštena na dan, sat i minutu svoga rođenja. Baš kao da sam rođena ponovno!

Izvor: prijateljboziji.com