Svetac i škorpioni

  

Prvi čovjek, Adam, živio je u miru sa životinjama koje su ga okruživale, i koje su bile posve pitome i miroljubive. Tako će jednog dana, kada Bog obnovi svijet, uskrsli ljudski rod ponovno živjeti u miru s pitomim i dobroćudnim životinjskim svijetom oko sebe. Umeđuvremenu, pravoslavni sveci su živi znak tog budućeg svijeta - jer i životinje osjećaju njihovu svetost.

Ćilim i škorpioni

Jednoga dana kada sam došao u Starčevu ćeliju, on je ležao na krevetu; povrh pokrivača kojima je obično bio pokriven, nalazio se nekakav stari, iz­bu­šeni ćilim. Malo se začudih zbog toga. Iako ni­šta nisam rekao o tome, Starac je shvatio moje misli, pa mi kaže: „Promatraš ovaj stari ćilim, pa se pitaš zašto sam ga prebacio preko sebe. Veoma volim ovaj ćilim jer on ima bogatu povijest. Mojem starcu ga je poklonila njegova baka, iz svoga miraza, a starac ga je poklonio meni, kao blagoslov, kada sam bio njegov poslušnik. Otada se nikada od njega nisam odvajao. Kada sam bio na Sve­toj Gori, prostirao sam ga na pod svoje ćelije i lijegao preko njega spavati. Noću, međutim, kada je nastupala hladnoća, dolazili bi škorpioni i skrivali se ispod ćilima jer su tu nalazili toplinu. Ujutro kad bih se probudio, pažljivo sam ustajao sa ćilima, uzimao metlu i polako istjeri­vao škorpione iz moje ćelije ne povrijedivši pri tom nijednog. Sljedeće noći škorpioni bi opet dola­zili ugrijati se”.

Divio sam se, i istovremeno ježio, slušajući ovu priču; zamišljao sam Starca kako blaženo spa­va na škorpionima. Sputavao sam, međutim, svoj užas misleći kako su škorpioni vjerojatno bili ma­li i stoga bezopasni. Nedugo zatim, Starac us­tade s kreveta i predloži mi da pođem s njim u šetnju u obližnju šumu. Dok smo šutke koračali, prebirao sam po svojim mislima ne bih li našao neku prigodnu temu o kojoj bismo razgovarali. Sta­rac, međutim, prekide moje misli rekavši: „I ne­moj misliti da su škorpioni o kojima sam ti go­vorio, bili mali. Bili su obični, dosta veliki”. Tog trenutka sjetio sam se prikladnih riječi iz e­vanđelja, te rekoh: „Starče, na Vama su se obisti­ni­le riječi Kristove: ,Evo vam dajem vlast da sta­jete na zmije i škorpione, i na svu silu vražju, i ništa vam neće nauditi’ (Lk 10,19)”. Starac mi na to ljutito uzvrati: „Ne govori takve stvari, čovječe! Krist je to rekao za sedamdesetoricu svojih uče­nika; nije to rekao za mene”.

(iz knjige: Starac Porfirije, asket ljubavi i vidoviti čudotvorac)