sv. Teodora-godine pod lažnom optužbom

U životu se često gnjevimo zbog nepravde kojom smo pogođeni. Rijetko međutim, želimo i pomisliti kako je ta nepravda možda i kazna za naše grijehe; često nam je neshvatljivo da zlo koje nam se događa, može biti i sredstvo spasenja nas i bližnjih. Pogledajmo zato primjer sv. Teodore Aleksandrijske:

Prepodobna  Teodora. 

 Iz Aleksandrije, žena mladoga muža. Nagovorena od neke vračare ona učini preljub s nekim drugim čovjekom. I odmah je poče savjest ljuto gristi. Ošiša se i obuče u muško odijelo, pa stupi u muški samostan Oktodekat pod muškim imenom - Teodor. Njezin trud, post, bdjenje, poniznost i pokajanje kroz plač zadivili su svu braću. Oklevetana od neke bludne djevice, kao da je s njom zatrudnjela, Teodora se nije htjela pravdati smatrajući tu klevetu kao kaznu Božju za svoj ​​raniji grijeh. Izgnana iz samostana ona sedam godina provede potucajući se po šumi i pustinji, i još uz to njegujući dijete one bludnice. Pobijedila je sva vražja iskušenja: nije se htjela pokloniti sotoni, nije htjela primiti jelo iz ruku jednog vojnika, nije htjela slušati savjete svoga muža da se vrati k njemu - jer sve je to bilo samo priviđenje đavolsko, i čim se Teodora prekrižila križem, sve je iščezavalo kao dim. Nakon sedam godina primi je iguman/nadstojnik u samostan, gdje poživi još dvije godine, pa se upokoji u Gospodinu. Tek tada spoznaše monasi, da je to bila žena; a igumanu se javi anđeo i objasni mu sve. Njen muž tada dođe na sahranu, i osta do smrti u ćeliji svoje bivše žene. Sv. Teodora imaše preveliku milost Božju: zvijeri krotiše, bolesti iscjeljivaše, vodu u suhom bunaru izvede. Tako Bog proslavi istinsku pokajnicu, koja s junačkim trpljenjem devet godina okajavaše samo jedan svoj ​​grijeh. Upokojila se 490. god .

Razmišljanje:

 

Ne treba nikome sprečavati put savršene predanosti i službe Bogu. Mnoge svete žene, koje su htjele pobjeći od braka i posvetiti se Bogu, bile su u tome sprečavane od svojih muževa. Obično su na kraju te žene pobjeđivale ostajući nepokolebljive u svojoj namjeri, pa su često svojim primjerom budile savjest i kod muževa svojih, te i njih upravljali na put spasenja. Sv. Teodora morala se pažljivo skrivati ​​od svoga muža, zbog čega se preobukla u muško odijelo i sklonila u muški samostan. No bilo je i mudrih muževa, koji su svojim ženama odobravali namjeru, da se udalje od svijeta i posvete potpuno Bogu. Car Fridrih bijaše se zaručio s djevicom Agnezom Češkom. No ova nikako se ne suglasi sa time da stupa u brak, zbog čega prekrši zaruke i odbježe u samostan. Tada mudri car reče: " da me je ona ostavila radi drugog nekog smrtnog čovjeka, ja bih se svetio; ali ja se ne smijem naći uvrijeđen od toga što je ona mjesto mene izabrala Cara nebeskoga ".

(iz Ohridskog prologa za 11./24.09.)